U svibnju  su slušali zanimljivo predavanje u kojem je  kapelan Župe svetog Marka Križevčanina, vlč. Odilon Singbo predstavio zemlju iz koje dolazi (fotografije pogledajte ovdje). Osim osnovnih geografskih i povijesnih podataka upoznao nas je i s teškim svakodnevnim životom sjevernog Benina u kojem je odrastao i gdje žive njegovi roditelji. 

Saznali smo da je Benin  siromašna zemlja središnjeg dijela Afrike kratke  životne dobi, oko 50 godina. Stanovnici njegova rodna sela još uvijek žive  od motičarske poljoprivrede, a prvi traktor  selu  poslao je upravo on. Ishrana je vrlo skromna, temeljena na kukuruzu, meso se nađe na jelovniku samo za Uskrs i Božić. Najdublji dojam na nas ostavila je fotografija škole te opis rada učenika u školi. Školovanje si ne mogu priuštiti svi jer moraju raditi, pomagati roditeljima da bi preživjeli. Škola je drvena koliba bez prozora, djeca pišu kredom po pločicama. Školuju se više dječaci no djevojčice kojima prema tradicionalnom razmišljanju obrazovanje kao  budućim kućanicama ne treba. Upravo to  je kapelana potaknulo da prije par godina pokrene akciju za izgradnju  zidanog Dječjeg doma za djevojčice. Dom "Sv. Ivana Pavla II." otvoren je ovog ljeta, a vode ga redovnice.

Nas je pak "pjesma" koju djeca pjevaju kada im svako ljeto dolazi u posjet: "Mi bismo htjeli ići u školu, a nemamo bilježnice, tenisice, olovke…" potaknula da smo prikupili brojni školski pribor te novac u iznosu od 500 kn, kojim se može školovati petero djece u Africi.

Pomoć je kapelan odnio u kolovozu 2015. i razveselio pet djevojčica.