Podrška roditeljima

Dragi roditelji kada razgovarate s djecom o situaciji poput ove u OŠ Prečko, važno je pružiti iskrene, ali primjereno dobi prilagođene informacije, dok istovremeno štitite njihovu emocionalnu sigurnost. Evo primjera ako pristupiti tome:

1. Ostanite mirni i umirujući
· Počnite tako što ćete stvoriti sigurno i smireno okruženje u kojem se dijete osjeća ugodno.
· Uvjerite ih da odrasli, uključujući njihove učitelje i policiju, rade na tome da svi budu sigurni.

2. Budite iskreni, ali prilagodite informacije dobi djeteta
· Za mlađu djecu dajte jednostavne činjenice bez nepotrebnih detalja:
“Nešto strašno se dogodilo danas u školi. Netko je ozlijeđen, ali sada dobiva pomoć, i svi su na sigurnom.”
· Za stariju djecu ponudite malo više konteksta, ali ostanite izravni:
“U školi se dogodio incident gdje je netko ozlijedio drugu osobu. Škola i policija rješavaju situaciju i osiguravaju sigurnost.”

3. Dopustite pitanja i potvrdite osjećaje
· Ohrabrite ih da postavljaju pitanja i iskreno odgovorite, bez nagađanja.
· Potvrdite njihove osjećaje:
“U redu je osjećati strah ili zbunjenost. Ovo je teška stvar za razumjeti.”

4. Naglasite mjere sigurnosti
· Uvjerite da se poduzimaju koraci kako bi se osigurala njihova sigurnost.
“Škola radi na tome da se ovakvo što više ne dogodi, i svi smo ovdje da vas zaštitimo.”

5. Pratite njihovu emocionalnu reakciju
· Obratite pažnju na znakove straha ili tjeskobe i odmah ih riješite.
· Recite im da je u redu razgovarati s vama ili odraslom osobom od povjerenja o svojim osjećajima u bilo kojem trenutku.

6. Ograničite izloženost medijima
· Smanjite njihovu izloženost vijestima ili razgovorima koji bi mogli povećati njihovu tjeskobu ili pružiti uznemirujuće detalje.

7. Potaknite ljubaznost i zajedništvo
· Naglasite važnost međusobne podrške:
“Budimo ljubazni jedni prema drugima i pomozimo prijateljima da se osjećaju sigurno i voljeno.”

Objasnite im da je normalno osjećati se uzrujano nakon ovakve situacije i da ste uvijek tu za njih kako biste ih podržali.

ŠTO UČENICIMA NEĆE POMOĆI?
• izbjegavanje razgovora o događaju
• prešućivanje bitnih informacija
• ponašanje kao da se ništa nije dogodilo
• požurivanje oporavka – verbalno ili postupcima poput zanemarivanja rituala koji su im potrebni
• vaše potiskivanje osjećaja i reakcija

KADA POTRAŽITI STRUČNU POMOĆ?
• Učini li vam se da se učenici ne oporavljaju ili da su znakovi stresa sve jači i obimniji...
• Ako su se odnosi u razredu pogoršali...
• Ako ste se vi iscrpili u ulozi pomagača ili i sami trebate podršku...

NEMOJTE SE USTRUČAVATI POTRAŽITI STRUČNU POMOĆ!

KOME SE MOŽETE OBRATITI ZA STRUČNU POMOĆ?

Obratite se psihologu ili drugom stručnom suradniku u školi, psihologu ili liječniku u najbližem Domu zdravlja. Možete potražiti savjet u Društvu za psihološku pomoć ili nazvati neki od telefona za psihološku pomoć.