Poštovani roditelji,

vjerujem da ste i sami svjesni koliko je važno u ovom brzom i na ekran usmjerenom načinu života pronaći vremena za običnu, papirnatu, skromnu knjigu.

Iako su knjige puno manje reklamirane (ili uopće nisu) od video igrica, računalnih igrica i aplikacija za smartphone, vrijednost knjige je nezamjenjiva. Polako postajemo svjesni, mi koji smo odrastali čitajući knjige, da je našoj djeci knjiga nešto egzotično. Nažalost, djeca rijetko u rukama drže knjigu ili slikovnicu. Ona ne svijetli, ne proizvodi zvukove i njezini junaci nisu na proizvodima u supermarketima. Današnja djeca misle da je šegrt Hlapić miš!
Baš je zato naša i vaša odgovornost vratiti knjige i slikovnice našoj djeci u ruke. Pričom o junacima i pustolovinama koje će upoznati čitajući knjige zainteresirat ćemo našu djecu da i sami požele ući u taj čarobni svijet pisane riječi, zamišljanja, maštanja. Slike koje sami stvaramo u glavi čitajući, zamišljajući kako izgledaju glavni junaci i opisana mjesta događaja su neprocjenjive. Niti jedna video igrica ili ekranizacija ne može biti snažnija od vlastite mašte!

Ako dozvolimo da su naša djeca izložena samo slikama koje odrasli stvaraju za njih putem ekrana, izgubit ćemo cijelu jednu generaciju maštanja. Kad ta generacija odraste, svijet će biti manje lijepo mjesto jer smo im uskratili stvaranje vlastitih slika. Zato čitajmo djeci, neka djeca čitaju i nama - na taj način sigurno će zavoljeti čitati i sama!

Kako bismo s riječi krenuli na djela, u 1.B će učiteljica Diana svakog četvrtka ujutro, prvi sat na satu hrvatskog jezika pročitati jednu priču (to je moguće jer toga dana imamo blok sat hrvatskog).
Kasnije, kada postanu dobri čitači, đaci će četvrtkom ujutro jedni drugima pročitati priču. Nećemo čitati samo lektirna djela (ona su rezervirana za satove lektire), već i sve ostale bajke i priče koje su namijenjene djeci prvog razreda.

Isto tako, pozivam vas da popunom lektirnih djela koja nedostaju našoj školskoj knjižnici pomognete u približavanju knjige djeci.