Gospođa Enisa Buljić otkrila je učenicima da najkvalitetniji turski čaj dolazi iz crnomorske oblasti gdje je klima blaga sa mnogo padalina, a tlo plodno. Turski čaj je crni čaj koji se konzumira bez mlijeka, a priprema se koristeći dvije posude (jedna na drugoj), zvane „čajdanluci“. Voda se pristavlja u donju, širu posudu gdje se kuha, a kasnije se dio vode koristi za ulijevanje u manju gornju posudu, te se ubacuje samljeveno lišće čaja od čega nastaje vrlo jak napitak.

Kada se servira, ostatak vode iz donje posude toči se prema individualnoj želji, dajući svakom izbor od blagog, srednjeg do jakog napitka. Čaj se pije obično sa kockama šećera iz malih čaša oblika tulipana, koje se stavljaju na tanjurić jer se čaj servira vruć.

Turci čaj piju uvijek i svugdje, umjesto kave, uz obrok, na radnom mjestu, a nije neobično da čaj posluže i u trgovini, butiku ili na tržnici. Štoviše, u Turskoj je običaj da bilo koji kupac bude počašćen čajem u različitim uslužnim djelatnostima, od čekanja na šalteru u banci, kupovine cipela, čekanju na red kod frizera, kupovine bižuterije na tržnicama… Ako se zadržite više od minutu u nekoj od prodavaonici, gostoljubivi će vas Turci počastiti čajem.

Učenici su saznali da Turci prije konzumacije čaja zažele „afiyet olsun“ ili „dobar tek“. A gospođa Enisa im je i ispripovijedala nekoliko anegdota vezanih uz konzumaciju tog napitka.

Na kraju druženja predstavnici Turskog kulturnog centra Yunus Emre počastili su učenike pravom turskom baklavom od pistacija.