Nakon čitanja ulomka Učiteljica iz romana Zagrebačka priča pojedini učenici su izjavili da sad shvaćaju što znači biti strog učitelj.

Vrhunac projekta bio je intervju s bakama i djedovima. Učenici su trebali pripremiti pitanja i razgovarati s bakom ili djedom, prikupiti podatke, uspomene iz školskih dana, fotografije te izraditi plakate ili izvješća.

I što su naši učenici saznali?

Predmeti su sredinom prošlog stoljeća bili slični onima koje imaju naši učenici. Nisu imali Informatiku, ali su imali Domaćinstvo, a neki i Higijenu i Predvojničku obuku.

Osim engleskog jezika, često su učili i njemački i ruski jezik.

Bake i djedovi nisu imali toliko udžbenika, a neki nisu imali ni bilježnice, već su pisali kredom na pločicama.

Do škole su često morali dugo pješačiti.

Naši su učenici saznali što su to „packe“ te kome su se i na koji način dijelile.

Neki od baka i djedova su i bivši učenici naše škole pa smo imali prilike čuti kako je bilo u „Šenoi“ prije 60-ak godina.

Većini učenika se čini da je njima danas lakše jer im je škola u blizini, imaju tehnologiju pomoću koje lakše dolaze do informacija i nema fizičkog kažnjavanja.

Iako im nije bilo lako, mnoge bake i djedovi su potvrdili onu staru izreku: Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba.

Učenici šestih razreda i njihove profesorice Ivana Galić Laslavić i Ana Omazić Miškić zahvaljuju svima bakama i djedovima na pomoći u ostvarivanju projekta!